Ekološka mreža Natura 2000
Zaštita područja s ciljem očuvanja prirode
Jedan od najstarijih i najučinkovitijih alata za očuvanje prirode je izdvajanje i zakonska zaštita geografski ograničenih područja čija je svrha da se u njima osigura očuvanje prisutne bioraznolikosti, georaznolikosti i/ili krajobrazne raznolikosti. Takva se područja nazivaju zaštićenim područjima.
Tradicionalno se u Hrvatskoj zaštićenim područjima smatra devet nacionalnih kategorija zaštite definiranih u Zakonu o zaštiti prirode (NN 80/13, 15/18, 14/19, 127/19): strogi rezervat, nacionalni park, posebni rezervat, park prirode, regionalni park, spomenik prirode, značajni krajobraz, park-šuma te spomenik parkovne arhitekture.
U Europskoj uniji zaštita područja s ciljem očuvanja prirode provodi se kroz ekološku mrežu Natura 2000 definiranu dvjema direktivama – Direktivom o pticama i Direktivom o staništima. I Hrvatska, kao i sve ostale članice EU, ulaskom u Uniju proglasila je svoju ekološku mrežu Natura 2000.
Ekološka mreža Natura 2000 danas je najveća mreža zaštićenih područja na svijetu i temelj sustava zaštite prirode u Europskoj uniji. Prostire se na približno 1.215.000 km2 svih 27 država članica, odnosno na 18,5 % kopna i gotovo 9 % mora EU.