Na Unijinom popisu 4 nove invazivne vrste u Hrvatskoj

Na Unijinom popisu 4 nove invazivne vrste u Hrvatskoj

Popis invazivnih stranih vrsta koji izazivaju zabrinutost u Uniji (tzv. „Unijin popis“) ažuriran je s 22 nove vrste od kojih je u Hrvatskoj trenutno zabilježeno njih četiri: slatkovodna riba crni somić i gambuzija, jelen aksis te biljka vodena salata.

Unijin popis sada sadrži ukupno 88 invazivnih stranih vrsta, od čega je u Hrvatskoj zabilježeno njih 28.

Provedbena uredba kojom je popis ažuriran stupa na snagu 2. kolovoza 2022. Podsjetimo, invazivne strane vrste s Unijina popisa zabranjeno je unositi na područje Unije, držati, uzgajati, prevoziti unutar Unije, stavljati na tržište, upotrebljavati ili razmjenjivati, omogućavati njihovo razmnožavanje ili uzgoj te puštati u okoliš.

Invazivne strane vrste ugrožavaju zavičajne vrste i staništa. Često posjeduju osobine koje im daju prednost u odnosu na zavičajne vrste – npr. brže i češće se razmnožavaju, stvaraju veći broj potomaka, prenose bolesti na koje su same otporne, agresivnije su i time uspješnije u borbi za hranu i stanište ili u novom okruženju nemaju prirodnih neprijatelja koji bi kontrolirali njihovo razmnožavanje i širenje. Dolaze iz drugih krajeva svijeta, a u naša područja su uz pomoć čovjeka dospjele slučajno ili namjerno. Svojim brzim širenjem mogu zauzeti velike površine staništa, postati dominantne i istisnuti domaće vrste kojima se vrlo često i hrane pa i tako utječu na njihovu brojnost. Na taj način smanjuju bioraznolikost područja u koja su unesene, narušavaju prirodnu ravnotežu i prirodne procese, a mogu uzrokovati i nestanak zavičajnih vrsta. Uz to, neke invazivne strane vrste štetno djeluju na zdravlje ljudi i izazivaju velike gospodarske štete.

Države članice dužne su poduzeti sve potrebne korake za sprječavanje namjernog i nenamjernog unošenja ili širenja ovih vrsta, uključujući učinkovite mjere upravljanja i kontrole populacija.

Više detalja doznajte na portalu Invazivne strane vrste Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja.

Crni somić

Sjevernoamerički crni somići krajem 19. stoljeća uneseni su u Europu prije svega radi akvakulture, sportskog ribolova i ukrasne svrhe. Izrazito su proždrljivi – hrane se biljkama, mekušcima, kukcima, jajima riba i vodozemaca te manjim kralješnjacima (ribe, vodozemci, čak i mali sisavci), odnosno svime što mogu progutati. Na taj način oduzimaju hranu zavičajnim vrstama, a mogu smanjiti i brojnost zavičajnih beskralješnjaka i kralješnjaka kojima se hrane. Mužjak i ženka čuvaju jaja i mlađ zbog čega je preživljavanje potomstva puno uspješnije. 

U Hrvatsku je prvi puta unesen u ribnjake Končanica, Crna Mlaka i Našice, a sada je široko rasprostranjen u vodotocima dunavskog i jadranskog slijeva.

Gambuzija

Izvorno potječe iz južnog dijela Sjeverne Amerike, a danas je se može pronaći na svim kontinentima osim Antarktika. Hrani se ličinkama komaraca pa je u druge ekosustave unesena s ciljem suzbijanja malarije. Njena uspješnost u suzbijanju ličinki komaraca nije znanstveno potvrđena zbog čega se više ne koristi u tu svrhu. Iznimno je  otporna na rast temperature i nedostatak kisika u vodi, a rađa žive mlade, čime je u prednosti u odnosu na ostale vrste riba. Osim ličinkama komaraca, hrani se i vodenim beskralješnjacima, ribljim jajima i mlađi, jajima i ličinkama vodozemaca. Vrlo je agresivna i napada i grize peraje drugih riba pa ih time izlaže mogućim oboljenjima. Zbog štetnog utjecaja na zavičajne vrste ubraja se u 100 najopasnijih invazivnih stranih vrsta na svijetu.

Jelen aksis 

Jelen aksis prirodno živi u šumovitim područjima Šri Lanke, Nepala, Bangladeša i većeg dijela Indije. U Hrvatsku je prvi puta uveden 1911. godine kada ga je iz Njemačke na Brijune unio lovac Carl Hagenbeck. Tijekom 1953. godine provedena je akcija unosa jelena aksisa s Brijuna u nekoliko kontinentalnih i otočnih lovišta Hrvatske. Danas je u Hrvatskoj prisutan na Brijunima, Rabu i Dugom Otoku. Na područjima gdje nema prirodnih neprijatelja jelen aksis može postići veliku brojnost i imati negativan utjecaj na zavičajnu vegetaciju. Intenzivnim brstenjem i ispašom te gaženjem može značajno utjecati na bioraznolikost travnjaka, niže slojeve šuma i njihovu prirodnu obnovu.

Vodena salata 

Vodena salata je slobodno plutajuća vodena biljka spužvastih zelenih listova koji rastu u obliku rozete i izgledom podsjećaju na salatu, a narastu i do 20 cm u dužinu te 10 cm u širinu. Potječe iz tropskih i suptropskih područja Južne i Srednje Amerike, Afrike i jugoistočne Azije, a u druge krajeve svijeta dospjela je prije svega kao popularna akvarijska biljka. Brzo se razmnožava i stvara guste pokrove na površini vode, čime sprječava prolazak svijetlosti i  onemogućava rast drugim vodenim biljkama. Mijenja fizikalno-kemijske i biološke osobine vodenih površina i štetno utječe na normalno funkcioniranje ekosustava, a time i na vodene beskralješnjake, ribe, vodene ptice i druge biljne vrste.

Procjene rizika temeljem kojih su invazivne strane vrste uvrštene na Unijin popis, za svih 88 vrsta koje su trenutno na popisu, dostupne su ovdje.