Najpoznatiji primjer utjecaja invazivnih stranih vrsta u Hrvatskoj predstavlja biljka ambrozija čija pelud uzrokuje alergije kod velikog broja ljudi.
Strane i invazivne vrste
Čovjek svojim aktivnostima može značajno narušiti prirodnu ravnotežu i funkcioniranje ekosustava, a jedan od načina je i namjeran ili slučajan unos stranih, nezavičajnih ili egzotičnih vrsta u prirodu. Neke strane vrste unesene u novi okoliš uspijevaju uspostaviti populaciju i širiti se dalje bez ljudskog uplitanja.
Kada je u ekosustavu strana vrsta zastupljena u velikom broju i negativno utječe na autohtonu bioraznolikost, usluge ekosustava i/ili zdravlje ljudi i gospodarstvo, smatramo je invazivnom stranom vrstom (eng. Invasive Alien Species, kratica: IAS). U prirodi Hrvatske do sad je zabilježeno više od 600 stranih vrsta biljaka i oko 300 stranih vrsta životinja, a unesene su i gljive i druge vrste organizama.
Mnoge strane vrste čovjek je unio zbog njihovih svojstava koja su mu se činila korisnim u šumarstvu, poljoprivredi, lovstvu, ribarstvu, hortikulturi i drugim djelatnostima. Bagrem se primjerice koristi u šumarstvu, azijska božja ovčica se koristila za biokontrolu u plastenicima, pastrvski grgeč u prirodu je unesen za ribolov, a brojne ukrasne biljke kao što su prava svilenica i rejnutrije su danas široko rasprostranjene u prirodi.
Kunopas (Nyctereutes procyonoides)Signalni rak (Pacifastacus leniusculus)
Iako je velik dio stranih vrsta unesen namjerno, dio njih u prirodu Hrvatske dospio je slučajno, kao slijepi putnici, kontaminacijom ili širenjem prirodnim putevima ili koridorima iz susjednih zemalja u kojima su se prethodno uspješno nastanili. Slijepi putnici su često slatkovodne vrste poput školjkaša raznolika trokutnjača, u kontaminiranim pošiljkama riba unesene su bezribice, a rakunopas je na područje Europe unesen na farme za uzgoj krzna i za potrebe lovstva, a sada ga povremeno već bilježimo i u prirodi Hrvatske.
Širom svijeta ljudi se suočavaju s problemima invazivnih stranih vrsta koje negativno utječu na bioraznolikost, usluge ekosustava i/ili zdravlje ljudi i gospodarstvo.
Biljka žljezdasti pajasen izlučuje spoj ailanton koji sprječava rast drugih biljaka u njegovoj blizini i tako potiskuje autohtonu floru. Prisutnost signalnog raka u vodotoku lokalno može dovesti do nestanka zavičajnih vrsta slatkovodnih rakova. Mungos kao predator ima negativan utjecaj na populacije zmija, vodozemaca i ptica koje se gnijezde na tlu.
Prava svilenica (Asclepias syriaca)Žljezdasti pajasen (Ailanthus altissima)
Pored negativnog učinka na bioraznolikost, neke invazivne strane vrste mogu negativno utjecati na usluge koje ekosustavi pružaju čovjeku. Primjerice, ribiči izbjegavaju vode u kojima ima mnogo babuške ili crnog somića, neatraktivnih vrsta riba koje se često love na udicu pa te vode gube svoju ribolovnu vrijednost. Turisti primjerice izbjegavaju plaže na kojima je zastupljen rebraš Mnemiopsis leidyi pa takva ljetna odredišta gube turističku vrijednost.
Značajan je i izravan utjecaj invazivnih stranih vrsta na zdravlje ljudi. Najpoznatiji primjer ovog utjecaja predstavlja sjevernoamerička biljka ambrozija čija pelud uzrokuje alergije kod visokog postotka ljudi. Invazivne strane vrste uzrokuju i gospodarske štete koje se na razini Europske unije procjenjuju na više od 12 milijardi eura godišnje. Direktne ekonomske štete očituju se u smanjenju prinosa u poljoprivredi uzrokovanih invazivnim korovnim vrstama, biljnim štetnicima i bolestima, ili u otežanom prometu slatkim vodama koje su obrasle invazivnim stranim vrstama vodenog bilja.
Mali indijski mungos (Herpestes javanicus)Bezribica (Pseudorasbora parva)
Politike i strategije u borbi s invazivnim stranim vrstama
Kontrola invazivnih stranih vrsta i smanjivanje njihova utjecaja na zavičajne vrste i ekosustave veliki je izazov zaštite prirode u Europi. Na razini Europske unije donose se zakoni kako bi se unaprijedila prevencija, upravljanje i kontrola širenja invazivnih stranih vrsta. Strategije EU-a za bioraznolikost do 2030. imaju za cilj i smanjiti i, gdje je moguće, zaustaviti unošenje i nastanjivanje stranih vrsta u prirodu na europskom teritoriju. Osim toga, cilj je za 50 % smanjiti broj vrsta na crvenom popisu koje one ugrožavaju.
I Hrvatska usklađuje i unaprjeđuje propise te provodi projekte kako bi se utjecaji invazivnih stranih vrsta na bioraznolikost sveli na najmanju moguću mjeru. Važno je naglasiti i da je zakonski zabranjen unos stranih vrsta u prirodu bez prethodnog dopuštenja ministarstva nadležnog za poslove zaštite prirode i/ili drugih nadležnih tijela za poslove šumarstva, poljoprivrede, lovstva, ribarstva i sl.
