Izazovi u očuvanju bioraznolikosti šuma

Šumski ekosustavi

Naslovnica Poslušaj prirodu Šumski ekosustavi

Očuvanje globalne bioraznolikosti je uvelike ovisno o tome kako se odnosimo i kako koristimo šumske ekosustave.


Naslovna fotografija: prašuma Čorkova uvala, © Ramona Topić, Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja RH.

Prema Globalnom izvješću o stanju svjetskih šuma (FAO, 2020), šume zauzimaju 31 % svjetskog kopna. Otprilike polovina područja pod šumama je relativno netaknuta, dok trećinu čine prašumski ekosustavi. Šumski ekosustavi čuvaju većinu bioraznolikosti Zemlje i pružaju stanište za 80 % svjetskih vrsta vodozemaca, 75 % vrsta ptica i 68 % vrsta sisavaca. Očuvanje globalne bioraznolikosti je stoga uvelike ovisno o tome kako se odnosimo i kako koristimo šumske ekosustave. Tisućljećima su šumske vrste flore i faune ljudskoj vrsti osiguravale vitalan izvor sirovina za prehranu, medicinu, građevinski materijal, te brojne druge svakodnevne potrebe. Arheološki i etnobotanički podaci ukazuju da su od davnih vremena ljudske aktivnosti utjecale na bioraznolikost šumskih ekosustava.

Bioraznolikost šuma u današnje vrijeme suočena je s brojnim izazovima, kroz prekomjerno iskorištavanje šuma, ali prije svega uslijed širenja svjetske poljoprivrede. Poljoprivredna proizvodnja glavni je uzročnik deforestacije i fragmentacije šuma, kao i s njima povezanog gubitka bioraznolikosti. S druge pak strane, otpornost prehrambenih sustava i njihova sposobnost da se prilagode budućim promjenama ovisi upravo o bioraznolikosti (primjerice grmlje i drveće prilagođeno aridnim područjima koje pomaže u borbi protiv desertifikacije, šumske vrste pčela koje oprašuju usjeve, drveće s razvijenim korijenskim sustavom u planinskim područjima koje sprječava eroziju, mangrove šume koje pružaju otpornost na poplave u obalnim područjima, i dr.). Šumski ekosustavi imaju i ključnu ulogu u očuvanju bioraznolikosti kao genske zalihe (eng. gene pool) za hranu i medicinske proizvode. Kada se u obzir uzmu klimatske promjene i rizici koje one nose, uloga šuma u skladištenju ugljika i ublažavanju utjecaja klimatskih promjena postaje nezamjenjiva i od kritične je važnosti.

Prema FAO izvješću Global Forest Resource Assessment 2020, ukupna površina šuma iznosi 4,06 milijardi ha, odnosno prosječno 0,5 ha/osobi, no one nisu ravnomjerno distribuirane. Više od polovine svjetskih šuma nalazi se u svega pet zemalja (Rusija, Brazil, Kanada, SAD i Kina), dok se dvije trećine svjetskih šuma nalazi u svega deset zemalja.

Globalna distribucija šuma u 10 zemalja s najvećim šumskim površinama u svijetu u 2020. godini

Izvor: FAO, 2020.

Iako se stopa deforestacije značajno smanjila od 1990. godine, prema procjenama je od 1990. godine uslijed deforestacije izgubljeno 420 milijuna hektara svjetskih šuma. Ipak, stopa deforestacije pokazuje silazan trend te od 2015. godine prema procjenama iznosi 10 milijuna ha godišnje, za razliku od 16 milijuna ha godišnje u devedesetim godinama prošlog stoljeća. Dodatno, kada se uzmu u obzir podaci o širenju površina pod šumama u odnosu na deforestaciju, evidentno je da su za očuvanje šumskih ekosustava i usluga koje oni pružaju ljudima nužne značajne mjere restauracije. Važno je naglasiti da restauracija šuma podrazumijeva puno više od same sadnje novog drveća, a više o globalnim naporima u restauraciji šuma možete pronaći na stranici Ujedinjenih naroda UN Chronicle.

Globalno širenje i deforestacija šuma, 1990.–2020. godine

Izvor: FAO, 2020.

Šume i druga šumska zemljišta zauzimaju više od 43,5 % kopnene površine Europske unije te građanima EU-a pružaju cijeli niz usluga. Šume EU-a ključni su čimbenik u ispunjavanju ambicioznog cilja EU-a da postane prvi klimatski neutralan kontinent do 2050. Iako prema izvješću Stanje prirode u EU u procjenama stanja očuvanosti šumska staništa imaju najveći udio trendova poboljšanja (13 %), šumarske aktivnosti prema istom izvješću predstavljaju drugu najveću kategoriju pritisaka za vrste, posebno člankonošce, sisavce i nevaskularne biljke. Uklanjanje mrtvih, odumirućih i starih stabala (uključujući i sanitarnu sječu), gospodarenje šumama uslijed kojeg se smanjuje površina starih šuma te krčenje šuma, prepoznati su kao pritisci koji utječu na stanje vrsta koje ovise o šumama u EU. Kako bi se postiglo povoljno stanje šumskih ekosustava u EU-u, procijenjeno je da je potrebno poboljšati stanje oko 19,5 % šuma (oko 100.000 km2) te ponovo stvoriti 4600 km2 šuma. Kako bi osigurala očuvanje bioraznolikosti EU-a i postizanje zajedničkih ciljeva dobrog stanja vrsta i staništa od zajedničkog EU interesa, Europska komisija (EK) je u lipnju 2022. godine objavila prijedlog zakonodavnog akta o obnovi prirode. Ovaj zakonodavni akt dio je Europskog zelenog plana (EZP), odnosno Strategije EU-a o bioraznolikosti do 2030. te za sada predstavlja prijedlog EK koji će svoj završni oblik poprimiti kroz raspravu s predstavnicima zemalja članica EU-a i Europskim parlamentom.

Dio Europskog zelenog plana je i Nova strategija EU-a za šume do 2030. koja naglašava potrebu za unaprjeđenjem šumskih ekosustava EU-a, kako bi se mogli nositi sa sve većim pritiscima klimatskih promjena te značajno doprinijeti postizanju klimatske neutralnosti. Strategija prepoznaje i važnost očuvanja prašumskih ekosustava te, kao i Strategija EU-a za bioraznolikost do 2030., predviđa strogu zaštitu svih preostalih prašuma u EU (eng. primary and old-growth forests).

Ovi prašumski ekosustavi u EU zauzimaju izuzetno malu površinu čija se procjena, ovisno o izvorima, kreće između 1 i 3 % šumskih ekosustava EU-a. U Hrvatskoj nije provedeno sustavno kartiranje prašumskih ekosustava te prikupljanje detaljnih podataka o ovim vrijednim ekosustavima predstavlja prioritet u narednom razdoblju. Nakon detaljnog kartiranja, bit će potrebno zakonski strogo zaštititi sve prašumske ekosustave te ovu strogu zaštitu provoditi i kontrolirati na terenu, u čemu je ključna suradnja sektora zaštite prirode i šumarstva. Ova suradnja sektora šumarstva i zaštite prirode već je pokrenuta te su do sada zajednički identificirane prašumske površine na području Devčića tavana i Raminu koritu i dogovoreno njihovo isključenje iz gospodarenja.

Trenutno je dio prašumskih ekosustava u Hrvatskoj zaštićen u različitim režimima, odnosno kategorijama zaštite. Dio poznatih prašumskih ekosustava već je strogo zaštićen, primjerice prašuma Čorkova uvala unutar nacionalnog parka Plitvička jezera ili Smrčeve doline unutar nacionalnog parka Sjeverni Velebit, dio prašuma zaštićen je u okviru parkova prirode, dok je dio zaštićen u kategoriji posebnog rezervata šumske vegetacije (primjerice prašume Prašnik ili Muški bunar). Prema različitim izvorima u Hrvatskoj je do sada zabilježeno 7000 ha prašumskih ekosustava (Izvješće o stanju europskih šuma, Forest Europe, 2020.), odnosno 9000 ha (Sabatini i suradnici, 2020.), no detaljni podaci (točna površina/granice, drvna zaliha, količina ležećeg i dubećeg mrtvog drva, uskladišteni ugljik i dr.) o ovim ekosustavima i njihovim uslugama nedostaju i njihovo prikupljanje i nakon toga stroga zaštita područja predstavljaju jedan od nacionalnih prioriteta kojim Hrvatska doprinosi zajedničkim EU ciljevima.

Stanje očuvanosti šumskih ekosustava u Hrvatskoj je u prosjeku dobro, posebice u usporedbi sa stanjem u većini drugih zemalja članica EU-a (stanje 73 % šumskih stanišnih tipova od interesa EU-a prisutnih u RH ocijenjeno je povoljnim). Međutim, prema nacionalnom izvješću o stanju očuvanosti vrsta i stanišnih tipova od interesa EU, stanje dijela šumskih staništa ocijenjeno je kao nepovoljno. Među nepovoljno ocijenjenim stanišnim tipovima nalaze se primjerice šume poljskoga jasena u kontinentalnoj biogeografskoj regiji, prvenstveno uslijed klimatskih promjena, promjena vodnoga režima te bolesti uzrokovane patogenom gljivom Hymenoscyphus fraxineus (poznata i kao Chalara fraxinea) koja i u mnogim europskim državama predstavlja ozbiljnu prijetnju opstanku i očuvanju jasenovih šuma. Nepovoljno stanje očuvanosti utvrđeno je u Hrvatskoj i za kestenove šume, kao i za smrekove šume, a kao uzrok nepovoljnog stanja očuvanosti su i u ovim slučajevima utvrđene klimatske promjene i napadi patogena. Međutim, nepovoljnim je u Hrvatskoj ocijenjeno i stanje nizinskih hrastovih šuma. Prepoznat je cijeli niz faktora koji su uzroci ovog nepovoljnog stanja, a uz klimatske promjene i promjene vodnog režima uslijed provedenih vodnogospodarskih zahvata, kao pritisak na ovaj stanišni tip u kontinentalnoj biogeografskoj regiji prepoznato je i uklanjanje starih stabala, uključujući uklanjanje mrtve i odumiruće drvne mase. Stoga je za očuvanje šumskih ekosustava koji su trenutno u nepovoljnom stanju ključno provesti projekte obnove, odnosno restauracije, ali i u dijelu šumskih ekosustava prilagoditi način gospodarenja kako bi se osigurala njihova otpornost narušena, između ostaloga, sve većim utjecajem klimatskih promjena.

Pogledaj još članaka

Aktiviraj se!

Svaki građanin svojim djelovanjem može doprinijeti očuvanju prirodne bioraznolikosti u Hrvatskoj.

Saznaj kako

Profesionalci u akciji

Gospodarstvo u sinergiji s očuvanjem bioraznolikosti i prirodnih resursa je pravi put u održivu budućnost.

Saznaj kako

Što ima novo?

Slatko je čuvati slatkovodne ekosustave: uz naše priručnike doznaj kako! 01.02.2023.

Slatko je čuvati slatkovodne ekosustave: uz naše priručnike doznaj kako!

Pročitaj više
Politika koja zuji 31.01.2023.

Politika koja zuji

Pročitaj više
Stručna konferencija „30 GODINA MREŽE NATURA 2000 – Poslušaj glas prirode!“ 30.11.2022.

Stručna konferencija „30 GODINA MREŽE NATURA 2000 – Poslušaj glas prirode!“

Pročitaj više
Studijsko putovanje u Irsku i razmjena iskustava o zaštiti slatkovodnih ekosustava 24.10.2022.

Studijsko putovanje u Irsku i razmjena iskustava o zaštiti slatkovodnih ekosustava

Pročitaj više