Čujem da se mnogi diče ljepotom našeg mora i obale. Možda ne znaju da more nije samo ljepota i kupanje. Pa poslušaj što je sve more i zašto nam treba biti stalo do njega!
Mora i oceani pokrivaju gotovo 70 % Zemljine površine i čine do 95 % svih životnih prostora pogodnih za život. Oblikovali su ljudsku povijest, kulturu i život. Sredozemno more i Jadran kao njegov sastavni dio izvor su i nadahnuće jedinstvenog načina života koji ističe važnost sklada čovjeka s prirodom.
Važnost morskog svijeta nije samo u njegovoj velikoj bioraznolikosti. Mora i oceani reguliraju klimu, proizvode više od polovine kisika koji udišemo, apsorbiraju ugljični dioksid i izvor su hrane za više od milijardu ljudi. Ljepota mora i njihovih obale pruža nam mjesto za rekreaciju i turizam.
Jadransko more je malen ekosustav u odnosu na čitavo Sredozemlje, no ne zaostaje u bioraznolikosti te je jedan od najvrjednijih i bioraznolikošću najbogatijih ekosustava u Hrvatskoj. Prema procjenama, u Jadranu živi ili se razmnožava 7.000 do 8.000 morskih vrsta i podvrsta, a novija saznanja upućuju na to da bi ukupan broj vrsta i podvrsta mogao biti veći i od 12.000.
Osim toga, Jadransko more karakterizira i velika raznolikost obalnih i morskih staništa, od kojih su neka karakteristična samo za Hrvatsku, poput staništa u morem preplavljenom kršu.
U Jadranu je do danas zabilježeno pojavljivanje 10 vrsta kitova od kojih tu trajno obitavaju dobri dupin i prugasti dupin dok su Cuvierov kljunasti kit i glavati dupin vjerojatno stalno prisutni, ali u malom broju.
U Jadranu su zabilježene i 3 vrste morskih kornjača: glavata želva, zelena želva i sedmopruga usminjača. Glavata želva je jedina vrsta morskih kornjača koja stalno koristi Jadransko more. Iako se ne razmnožava u Jadranu, upravo je Jadran jedno od dva najznačajnija područja ishrane i zimovanja ove vrste u cijelom Sredozemnom moru.
Negativni utjecaji na morski ekosutav
Posljednjih dvadesetak godina svjedoci smo sve većeg negativnog utjecaja na morski ekosustav poput prelova, eutrofikacije, unosa antropogene buke, klimatskih promjena, unošenja otpada u more (posebice plastike) te dolaska stranih vrsta od kojih su neke i invazivne. IPBES Globalni izvještaj o bioraznolikosti i uslugama ekosustava iz 2019., ukazuje na činjenično stanje degradiranja prirode i upozorava na alarmantnu stopu izumiranja vrsta. Kad gledamo obalno područje, Izvješće o stanju zaštite prirode u Republici Hrvatskoj za razdoblje od 2013. do 2017. godine potvrdilo je da najizrazitiji pritisak stvara urbanizacija, otpadne vode (kanalizacija), smeće, kruti otpad i otpadne tekućine iz poljoprivrede te neodrživi turizam.
Otpad predstavlja jednu od najbrže rastućih prijetnji morskim ekosustavima s velikim okolišnim i gospodarskim posljedicama, a posebice su štetni plastični materijali koji zbog svoje dugovječnosti predstavljaju i najveću opasnost za morske organizme, ljudsko zdravlje i okoliš u cjelini.
Važnost i uloga morskih zaštićenih područja
Zaštićena morska područja obuhvaćaju ekosustave bogate bioraznolikošću koji su utočište ugroženim i rijetkim vrstama, čuvaju ugrožena staništa i potiču obnavljanje ribljih stokova. Tako u ekološkoj mreži Natura 2000 izdvajamo područja za očuvanje morskih cvjetnica koje predstavljaju ključna mrijestilišta i rastilišta morskih riba.
Priobalni morski ekosustavi poput livada morskih cvjetnica, pogotovo vrste Posidonia oceanica, značajna su spremišta ugljika. Takav ugljik, pohranjen u sedimentima morskih cvjetnica i slanih močvara nazivamo plavi ugljik. Zanimljiva je činjenica da ekosustavi “plavog ugljika” po jedinici površine izdvajaju do pet puta više ugljika od šuma na kopnu, iako pokrivaju manje od 3 % površine tih šuma.
Poznato je da su dugoročne no-take zone najučinkovitiji alat za oporavak bioraznolikosti u moru uključujući i komercijalno važan riblji fond. Ponajbolji primjer je područje Jabučke kotline, čija se zaštita učinkovito provodi uz aktivnu podršku i zalaganje samih ribara.
No-take zone su područja bez ekstrakcije prirodnih dobara (životinja, biljaka, gljiva, mineralnih sirovina, vode). To su prirodna staništa za čije dugoročno očuvanje nisu potrebne upravljačke aktivnosti, pa govorimo o ”no-management” upravljačkom režimu što znači da nema aktivnih mjera očuvanja/restauracije/održavanja/uzgoja i sl. (staništa i/ili vrsta) te se provodi samo monitoring stanja i nadzor. Također, u tim područjima nema intenzivnog (masovnijeg, svakodnevnog) posjećivanja.
Trenutno je u Republici Hrvatskoj uzimajući u obzir cjelokupno more pod nacionalnom jurisdikcijom zaštićeno 9,4 % mora (područja ekološke mreže Natura 2000 i zaštićena područja). Naš cilj je do 2030. godine značajno povećati površinu zaštićenih morskih područja do 30 % što će dovesti do očuvanja bioraznolikosti, povećanja prinosa ribarstva, ali i osiguravanja zdravih ekosustava sposobnih apsorbirati CO2.
Morski okoliš, obala i obalno područje spadaju među područja koja su najviše izložena utjecaju klimatskih promjena. Za Mediteran se predviđa veliki porast temperatura, naročito ljeti, čak i više od svjetskog prosjeka. A vezano uz globalno zatopljenje, razina mora u Mediteranu raste. Prema izvještaju neovisne mreže stručnjaka za promjenu klime i okoliša “Promjena klime i okoliša na Mediteranu – trenutno stanje i rizici budućnosti“, Mediteran je sa svojih 500 milijuna stanovnika druga regija nakon Arktika na koju klimatske promjene imaju najveći utjecaj. U izvještaju je navedeno da temperature u Mediteranu rastu brže od globalnog prosjeka, a velike posljedice se očekuju već 2050. godine.
Morska zaštićena područja predstavljaju prirodna rješenja za smanjivanje utjecaja klimatskih promjena, pružanjem niza usluga ekosustava koje ublažavaju utjecaje i povećavaju otpornost na klimatske promjene.
Uloga zaštićenih morskih područja nadilazi samo očuvanje prirode jer ona donosi i gospodarsku korist društvu te je temelj plavog gospodarstva. Ukupna korist od morske mreže Natura 2000 procijenjena je 2011. na oko 1,5 milijardi eura godišnje. Kad bi se područje pokriveno morskom mrežom Natura 2000 udvostručilo, ta bi se korist mogla povećati na 3,2 milijardi eura.
