Znaš li da je više od 77 % globalnog kopna (bez Antarktike) i preko 87 % svjetskih oceana izmijenjeno uslijed utjecaja ljudske vrste? Ti isti ljudi mogu pomoći da se stvari poprave…
Potreba za hitnom promjenom u načinu na koji koristimo planetarne resurse već je duži niz godina evidentna i znanstveno obrazložena. Također je evidentna i potreba za „vraćanjem dijela planeta prirodi“ te je Generalna Skupština UN-a 2019. godine proglasila razdoblje 2021.-2030. desetljećem restauracije ekosustava. Trenutno se na globalnoj razini provodi cijeli niz projekata i inicijativa kojima se pokušava zaustaviti daljnje propadanje i poboljšati stanje degradiranih ekosustava.
Strategija za bioraznolikost do 2030.
Kako bi preokrenula ove trendove, Europska komisija donijela je Strategiju EU-a o bioraznolikosti do 2030. godine koja uključuje i donošenje plana restauracije prirode EU-a. Ovaj Plan između ostaloga predviđa jačanje zakonodavnog okvira kroz donošenje pravno obvezujućih ciljeva za restauraciju prirode, prepoznaje važnost poljoprivrednih površina i korištenja zemljišta u očuvanju prirode te donosi niz ciljeva vezanih uz obnovu poljoprivrednih, ali i morskih i šumskih ekosustava. Nadalje, prepoznaje i važnost osiguravanja povezanosti riječnih tokova te donosi zajednički EU cilj vezan uz postizanje 25.000 kilometara rijeka slobodnog toka. Za postizanje ciljeva ovaj plan naglašava i važnost angažmana građana, poslovnog sektora, znanstvene zajednice, kao i nužnost stvaranja partnerstva na lokalnoj, regionalnoj, nacionalnoj i europskoj razini. Pa uključimo se svi!
Pasivna i aktivna restauracija
Prema nacionalnom Izvješću o stanju vrsta i staništa (stanje očuvanosti i trendovi staništa i vrsta, razmnožavajuća populacija i trendovi raspodjele, trendovi populacije tijekom zime), u Hrvatskoj je čak trećina vrsta i stanišnih tipova od EU interesa u nepovoljnom statusu očuvanosti, dok je status očuvanosti za čak 54 % njih nepoznat. Uzroci lošeg stanja očuvanosti su različiti i variraju od različitih ljudskih pritisaka i intervencija u prostoru (tipovi utjecaja izraženi primjerice kod vodenih ekosustava), do zarastanja uzrokovanog prestankom ljudske aktivnosti (karakteristično za travnjačke ekosustave kod kojih je bioraznolikost velikim dijelom uvjetovana tradicionalnim načinima korištenja zemljišta koji uslijed depopulacije ruralnih prostora nestaju).
Restauracija je ključna za podizanje statusa očuvanosti ovih vrsta i staništa, bilo da se ona provodi kao tzv. pasivna restauracija (uključuje uklanjanje postojećih pritisaka i osiguravanje neometanog odvijanja prirodnih procesa, najčešće kroz strogu zaštitu prostora), bilo da se provodi kao tzv. aktivna restauracija (uključuje provedbu različitih aktivnosti kao što su modifikacije vodotoka, vraćanje ili jačanje populacija pojedinih vrsta, uklanjanje stranih invazivnih vrsta, uklanjanje drvenaste vegetacije s travnjaka i osiguravanje odgovarajućeg intenziteta ispaše i dr.).
