Upravljanje ekološkom mrežom
Upravljanje ekološkom mrežom Natura 2000
Ekološkom mrežom u Hrvatskoj upravljaju javne ustanove (JU) osnovane sukladno Zakonu o zaštiti prirode – one iste koje upravljaju i područjima zaštićenim u nacionalnim kategorijama. Pored javnih ustanova nacionalnih parkova (8) i parkova prirode (11), najvećim dijelom ekološke mreže upravljaju javne ustanove osnovane od strane jedinica područne samouprave (županija) (21) te dijelom i one osnovane od strane općina ili gradova (5).
Njihov osnovni zadatak na terenu je pratiti stanje ciljnih vrsta i staništa, provoditi aktivne mjere očuvanja ako su potrebne te nadzirati i ublažavati pritiske i prijetnje bioraznolikosti.
Da bi svoj posao odrađivale što učinkovitije i osigurale dugoročno očuvanje bioraznolikosti, javne ustanove izrađuju planove upravljanja zaštićenim područjima i područjima ekološke mreže koji jasno definiraju ciljeve upravljanja te planiraju aktivnosti JU u desetogodišnjem razdoblju. Upravo kroz OPKK projekt Razvoj okvira za upravljanje ekološkom mrežom Natura 2000 u tijeku je izrada velikog broja planova upravljanja te bi do kraja 2023. godine barem 40 % ekološke mreže trebalo biti pokriveno ovim planskim dokumentima.
Većina ljudskih aktivnosti u područjima ekološke mreže nema učinak na bioraznolikost područja, stoga one nisu a priori ograničene ili zabranjene, već se za svaku pojedinačno procjenjuje njihova prihvatljivost. Dodatno, neki tradicionalni oblici korištenja, poput ispaše ili košnje travnjaka, neophodni su za očuvanje bioraznolikosti te se oni potiču. Onim dijelovima ekološke mreže koji su ujedno zaštićeni i u jednoj od nacionalnih kategorija upravlja se sukladno režimu nacionalne kategorije.
Jedan od osnovnih alata za upravljanje ekološkom mrežom je i postupak ocjena prihvatljivosti za ekološku mrežu (OPEM). Provodi ga Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja, odnosno nadležni upravni odjeli svih županija u Hrvatskoj. Postupak je to koji bi trebao osigurati da svi programi, projekti, zahvati ili aktivnosti koje se događaju u i oko područja ekološke mreže nemaju značajan negativni utjecaj na vrste i staništa koja se u njima štite.